Objavljeno na dan: 18.01.2021.
U posljednje vrijeme suočeni smo s traumatskim događajima koji utječu na sve nas. Globalna pandemija, potres u Zagrebu, nastavak globalne pandemije, potres u Petrinji, globalna pandemija i dalje traje... Sve to su značajni stresori koji se zbog svog utjecaja na veći broj ljudi karakteriziraju kao kataklizmički stresori. Neminovno je da takvi stresori utječu na psihičko zdravlje, posebice na one smanjene psihičke stabilnosti.
Izvor slike: pixaby.com
Ponašanje odraslih uvelike utječe na doživljaj stresa kod djece kao i na njihovo ponašanje i prilagodbu. Ove situacije pravi su test za našu psihu i pokazatelj postoji li prostor za unapređenjem vlastitog mentalnog zdravlja, pokazatelj održavamo li redovito svoju mentalnu higijenu te učimo li dijete održavati mentalnu higijenu.
Mentalna higijena očituje se u adekvatnom održavanju osobnih psiholoških konstrukata poput samopouzdanja, komunikacije, socijalnih odnosa i slično. U globalu, uredno održavana mentalna higijena rezultira osobnim zadovoljstvom, potiče dobre osjećaje dok ujedno otklanja čimbenike koji potencijalno mogu dovesti do narušavanja kvalitete života ili psihičkih bolesti.
U ovim specifičnim situacijama, nekoliko je načina na koje možete uredno razvijati emocionalni razvoj vašeg djeteta te ga poučiti održavanju spomenute mentalne higijene.
Kao što je spomenuto na samom početku, roditelji su ti koji imaju najveći utjecaj na djetetovo ponašanje - utječu na to hoće li dijete razviti prikladne ili neprikladne obrambene mehanizme te generalno kako će se dijete psihički razvijati. Ako roditelj u stresnim situacijama izražava visoku razinu straha i tjeskobe, dijete se može osjetiti nesigurno jer osoba koja bi ga trebala štititi i brinuti o njemu - sama nije dobro, a osim toga, može naučiti i preuzeti takva ponašanja za sebe u sličnim situacijama.
Naravno, u redu je ako je vas kao roditelja ponekad strah i veoma je u redu pokazati te emocije, iskomunicirati ih s djetetom. Strah je normalna reakcija na opasnost, no postaje patološka ako prelazi u učestalu anksioznost i brigu oko neizvjesnosti.
Ako sami niste sigurni u vlastite postupke i u vlastitu psihičku stabilnost, nema ništa loše u tome da potražite savjet od psihologa/psihoterapeuta.
Imajte na umu da djeca predškolskog uzrasta razmišljaju na način kao da se svijet vrti oko njih, što bi značilo da ako se nešto loše dogodi, da sebe smatraju krivima za to. Primjerice, majka je tužna jer nisam odmah pospremila stol, kako me zatražila. Ili, tata je ljut na mamu jer jučer nisam na vrijeme otišla spavati. Ili, možda je bio potres jer sam ja bio često zločest ove godine.
Veoma je važno da djetetu objasnite što se događa u svijetu te ovisno o njihovoj razvojnoj fazi prilagodite komunikaciju i detalje. No važno je da djeca imaju točnu informaciju i poželjno je da je čuju od vas.
Ako vam dijete pokazuje da ga je strah, sram ili da je tužno, nikako nemojte umanjivati njegove osjećaje. Roditelji to mogu nesvjesno učiniti, u želji da pomognu i da se dijete čim prije počne dobro osjećati pa znaju reći:
“Ma nije to ništa, brzo će te proći strah”.
“Tako veliki dečki kao ti se ne boje”.
“Ja se nikad nisam toga bojala, ne bi ni ti trebao”.
“Ne treba te to rastužiti, to su normalne stvari”.
Takvom komunikacijom umanjujete djetetovu vrijednost, posramljujete njegove osjećaje te činite da vam posljedično prestane verbalizirati svoje emocije.
Umjesto takve komunikacije, pokušajte mu pristupiti s interesom, razumijevanjem i empatijom.
“Što te uplašilo? Čega još se bojiš?”
“U redu je osjećati strah, reci mi više o tome kako se osjećaš”.
“Možeš li mi opisati taj svoj strah? ...sjećam se nekad kad je mene znalo biti strah, doživljavala sam to kao..”
“Tuga je isto vrijedna emocija koja pokazuje da nam je stalo do nečega, žao mi je što si tužna, možda će ti pomoći ako plačeš..”
Ovo su samo neki od načina kako možete održavati mentalnu higijenu djeteta za vrijeme trajanja aktualnih traumatskih situacija.
Brojni su načini kako se približiti djetetu i kako ga educirati o emocijama, a u kampanji humanitarnog karaktera #recimikakosi - Roditelji za djecu, odlučili su iskoristiti situaciju potrebe nošenja maskica za lice kod djece, kako bi te maskice bile višestruko korisne. Naime, na maskicama su oslikani likovi nazvani Filsi, koji odražavaju šest osnovnih emocija, a svaki od Filsa prolazi neku situaciju u kojoj koristi svoju supermoć kako bi svoju emociju iskoristio na najbolji mogući način.
Više možete saznati na službenoj stranici kampanje: www.recimikakosi.com
Piše: Monika Melnjak, mag.psych
Podržite kampanju kupnjom zaštitnih maskica Fils. Dio prihoda od prodaje zaštitnih maskica za lice donira se u humanitarne svrhe. Zaštitne maskice dostupne su u Froddo shopovima i na web shopu.
