Objavljeno na dan: 12.04.2021.
Razgovor s djecom ne razlikuje se mnogo od razgovora s vršnjacima ili starijim osobama, no često odrasli dijete ne doživljavaju kao ravnopravnog sugovornika zbog čega može doći do nerazumijevanja u komunikaciji, pogrešnih zaključaka s jedne i s druge strane te neugodnih emocija. Naravno da je razgovor s djetetom potrebno prilagoditi njegovoj dobi, no to ne znači da dijete od 5 ili 9 godina nema također svoje potrebe i zahtjeve.
pixabay.com
Potrebno je razumjeti da djeca predškolske i rane školske dobi nemaju još razvijene kognitivne kapacitete nužne za jasno izražavanje vlastitih želja i potreba, kao što nemaju niti dostatno razvijenu emocionalnu zrelost da bi mogli imati kontrolu nad vlastitim emocijama i emocionalnim reakcijama.Upravo iz tog razloga preduvjet dobre komunikacije roditelj - dijete je da roditelj ima kontrolu nad vlastitim emocijama, reakcijama i riječima.
1. Koristite empatiju u razgovoruEmpatija se odnosi na sposobnost uživljavanja u tuđu situaciju i razumijevanje položaja druge osobe na osnovi viđene ili zamišljene situacije. Sadržava emocionalnu i kognitivnu sastavnicu – osjećanje osjećaja drugih i intelektualno razumijevanje osjećaja.
2. Naučite tehniku empatičkog reflektiranjaEmpatičkim reflektiranjem pokazujemo razumijevanje za dijete i prenosimo poruku prihvaćanja djetetovih osjećaja i potreba. Reflektiranje se odnosi na “zrcaljenje” onoga što doživljavamo od sugovornika, odnosno osoba s interesom sluša drugu osobu, usklađuje se s njom i reflektira što je čulaRazličite emocije reflektiraju se na različite načine:
✧ TUGA – nježnim i blagim glasom iskazati suosjećanje, pružiti utjehu. Nema potrebe za razveseljavanjem ✧ LJUTNJA – reflektirati ozbiljnim, jasnim glasom, emocionalna potreba djeteta je da ga se ozbiljno doživi i posluša
✧ STRAH – ozbiljan glas kojim se pruži sigurnosti i zaštite
✧ SREĆA – iskazati vitalnost i zadovoljstvo
Reflektirati možemo misli, ponašanja i osjećaje.
Misli:
“Čini mi se da ti se ne sviđa taj zadatak?” (kad dijete pruža otpor u izvršavanju školskih obveza)
“Kao da ti se baš i ne da danas ići na trening?” (kad dijete iskazuje negodovanje prema izvršavanju obaveze određenog hobija)
Ponašanje:
“Vrtiš olovku u ruci..”
“Pokušavaš sve sama riješiti..”
“Gledaš u pod..”
Osjećaji:
“Ljut si što tvoj lik nije pobijedio?”
“Baš te razveselilo što sam ti dopustila izlazak!”
“Čini mi se da se malo bojiš njezine reakcije?”
Prilikom empatičkog reflektiranja imajte stav: ja sam tu, čujem te, razumijem te, važno mi je/važan si mi.
S druge strane, postoje i stavovi koji nisu adekvatni i mogu imati nepoželjne posljedice, primjerice:
❖ kad se roditelj uvijek i bezuvjetno slaže s djetetom❖ mišljenje da dijete morate učiniti sretnim u svakom trenutku❖ potreba za rješavanjem problema svoje djece
3. Svakako nastojte izbjegavati sljedeće stavke u komunikaciji:
➔ Zapovijedanje
➔ Prijetnje
➔ Propovijedanje
➔ Kritiziranje
➔ Razuvjeravanje
➔ Ismijavanje
➔ Prekomjerne savjete (pomognite djetetu da samo dođe do svog rješenja, umjesto da mu vi ponudite svoje rješenje)
➔ Pitanja zašto? (radije upotrebite “Kako to?”, “Što si time mislio?” ili sličnekonstrukcije).
Općenito, zdrava komunikacija očituje se tome da čujemo dijete i obratimo pažnju na njegove potrebe, da uvažavamo djetetove stavove i iskustva te razumijemo njegove prioritete i interese.Na taj način razvijamo dublje razumijevanje tuđih potreba, a djetetu dajemo dobar model da i samo nauči slušati i adekvatno komunicirati.
Autorica: Monika Melnjak, mag.psych.
