Objavljeno na dan: 01.02.2023.
Polazak djeteta u jaslice ili vrtić predstavlja važan događaj u životu čitave obitelji. Osjećaji poput uzbuđenja i veselja, ali i zabrinutosti i straha sasvim su uobičajeni u toj situaciji.
Prilagodba na vrtić proces je tijekom kojeg se dijete adaptira na novi prostor, na nove osobe poput odgojiteljica i druge djece te na pravila koja se u vrtiću poštuju. S obzirom na to da dijete prolazi kroz veliku životnu promjenu, uobičajene su promjene u ponašanju i doživljavanju te općenito u njegovom funkcioniranju. Prosječno trajanje procesa prilagodbe na dječji vrtić ili jaslice je oko 15 dana do jednog mjeseca. Međutim, trajanje prilagodbe je individualno te se neka djeca bez teškoća priviknu na nove okolnosti, dok je drugima za to potrebno više vremena. Može se reći da se dijete prilagodilo na vrtić onda kada je uspostavilo dobru komunikaciju i bliske socio-emocionalne odnose s odgojiteljima.
Neke od mogućih promjena kod djeteta tijekom procesa adaptacije su promjene u uobičajenim navikama hranjenja i spavanja, pri čemu dijete može odbijati jesti ili spavati. Zatim, kod djeteta može doći i do regresije u ponašanju, odnosno do vraćanja na prethodnu razvojnu fazu koju je preraslo. To može uključivati povlačenje, plačljivost, ponovno mokrenje u pelene, puzanje, traženje dude i slično. Sve te promjene su uobičajene i nisu razlog za brigu roditelja. Međutim, ukoliko i nakon duže vremena, naprimjer od tri do četiri mjeseca, dijete i dalje iskazuje teškoće prilagodbe važno je posavjetovati se sa stručnom osobom i odgojiteljima u vrtiću.
Vrijeme prilagodbe ovisi o djetetovoj dobi, razvojnoj fazi u kojoj se nalazi, ranijim iskustvima odvajanja od skrbnika, osobinama djeteta i mogućim prethodnim stresnim događajima u njegovom životu. Važan čimbenik su i reakcije roditelja na odvajanje. Ukoliko roditelj ima pozitivan stav prema vrtiću te kod djeteta razvija sigurnu privrženost i adekvatne mehanizme nošenja sa stresom, uvelike će olakšati djetetovu prilagodbu.
Prije djetetovog polaska u vrtić poželjno je postepeno dijete privikavati na odvojenost od roditelja. Naprimjer, roditelji mogu dijete na kratko ostaviti kod bake i djeda ili nekih drugih djetetu poznatih osoba, što će djetetu omogućiti iskustvo separacije, a samim time i stjecanje povjerenja u neprisustvo roditelja. Važno je i djetetu omogućiti stjecanje socijalnih vještina putem druženja s vršnjacima, kako bi mu bilo lakše prilagoditi se na drugu djecu i steći prijatelje u vrtiću. Kod djeteta treba poticati dijeljenje stvari i igračaka, suradničku igru i strpljivo čekanje na red. S djetetom je poželjno raditi i na samostalnosti u skladu s njegovom dobi. Važno je djetetu dati priliku da vježba samo jesti žlicom, piti iz čaše ili se samostalno odijevati, obuvati, prati ruke i pospremati igračke.
Nadalje, prije kretanja u vrtić potrebno je s djetetom razgovarati o tome što će tamo raditi, s kim će se sve upoznati i družiti te koliko će vremena tamo provoditi. Ukoliko primijetite da je dijete zabrinuto i da se boji polaska u vrtić, nije poželjno govoriti mu da se ne smije bojati ili da ne smije plakati. Izuzetno je bitno prihvatiti djetetove osjećaje i pokazati mu da ga razumijete, kako bi dijete na adekvatan način moglo izraziti kako se osjeća. Važno je djetetu pričati o vrtiću kao o pozitivnom budućem iskustvu, ali isto tako je važno da mu ne dajete nerealna obećanja poput toga da će u vrtiću biti jako sretan i odmah steći nove prijatelje. Bolje je držati se informacija o aktivnostima koje se u vrtiću sigurno mogu očekivati, poput toga da će se tamo igrati, jesti, spavati i upoznati novu djecu.
Prilikom polaska u vrtić važno je da roditelji budu ti koji će s djetetom prolaziti kroz period prilagodbe, umjesto npr. baka i djedova. To znači da je poželjno da roditelji dovode dijete u vrtić, prvih dana budu s njim u grupi koliko bude potrebno te postupno produžavaju vrijeme koje će dijete provesti u vrtiću. Iako je većinom roditeljima teško ostaviti dijete u vrtiću, važno je ne pokazati svoju uznemirenost pred njim kako dijete ne bi pomislilo da je ta situacija teška i stresna jer će onda vjerojatno i samo reagirati na takav način. Pri odlasku od djeteta treba se pozdraviti u vedrom raspoloženju, kratko i srdačno.
Ponekad se kod djeteta nakon brze i uspješne prilagodbe može pojaviti naknadna odbojnost prema vrtiću, a tada se radi o odgođenim teškoćama prilagodbe. Dijete može očekivati da je vrtić samo privremen, a dok nakon nekog vremena shvati da će tamo biti dulje vremena može se preplašiti. Važno je o tome razgovarati s djetetom, ali i potražiti pomoć odgojitelja ili stručne službe vrtića.
Ukoliko roditeljima odvajanje od djeteta predstavlja stres s kojim se teško nose, dobro je potražiti podršku među najbližim osobama ili razgovarati sa stručnom osobom kako bi se i njima i djetetu olakšao proces prilagodbe.
Piše: Marica Marasović, mag.psych., Centar za mentalno zdravlje MBM PSY
