Cipele...cipele...i opet cipele - by Mirna Maras

Ako se vratim malo unatrag, dobro, puno unatrag...cca 30 i koju godinicu slike mi, jer pamćenje ne seže toliko daleko, otkrivaju kako sam već kao mala bila luda za cipelama...pa su tako na slikama mamine štikle, mamine klompe, pa cak i tatine cipele...hodala sam ja u svemu tome, kažu, kao od sale...i tako sve do dana današnjeg...suvereno vladam svim visinama, oblicima, materijalima...

No, Ipak, danas se nešto promijenilo. Luda sam za cipelama i dalje, ali sada je tu i moj Niko. On nema fetiš na cipele sto je sasvim razumljivo jer pričamo o muškom djetetu, ali sam zato tu ja da odradim taj, njemu, mrski dio posla.

Sjećam se da sam mu prve cipelice oblačila već prije nego je prohodao, a onda smo ih redovito i putem gubili. Ne moram ni reci da sam jedva čekala da prohoda jer bio je to odličan izgovor da se duže zadržim u dućanima sa dječjim cipelicama, a i nismo ih vise gubili putem dok se vozimo u kolicima.

Za prve mi je cipelice bilo važno da su izrađene od vrhunskih materijala te da su anatomske. Tek kasnije sam veću pažnju pridavala izgledu cipele ili tenisice.

Imam nekoliko pari koje i danas čuvam u kutijama, nekako su prirasle srcu i teško se od njih oprostiti. tako su slatke i malene...kako da ih se odreknem?

A danas smo često u dućanima s cipelama jer Niko vrlo brzo uništi obuću u vrtiću, ali i izvan njega...moja iduća zadaća je naučiti ga kako brinuti o obući i čuvati ju da traje sto duže...

Žene vole baciti pogled na muške cipele, puno toga nam kažu, pa zašto ga već sad ne bi naučila kako da dobije prolaznu ocjenu?:))

Niko